Objemi me in dovolil ti bom da si me zamisliš golega.
od danes sem
Judith Butler moške emancipacije.
nehal sem razmišljati ker to ne vodi nikamor. od zdaj gledam
ko je potrebno gledati.
če bi ravno moral zdajle razmišljati, bi to bilo o bogu.
ali, še enkrat, o praznini. o prostoru med rokami,
temni tvorbi,
tistim ostalim v zelenjavi, povsem vseeno,
bit je v nikogaršnji zemlji.
o tem kako lepi so lasje ko izpadajo. o zadnjih dnevih maja,
prostoru ko praznina potemni.
ko si me zamisliš je to, ravno tako, zapolnjevanje praznine.
v ključni točki
se vse zlije v eksotične delčke. mineštra. nimaš pojma
kaj je notri, ampak vse funkcionira. stvar je, verjemi mi,
v tistem vmes.
dobro zapolnjena praznina je meja ljubezni.
princip je plavalna kožica, zamisli si me
preden jaz to storim tebi.
nekako me objemi samo ne z rokami. roke so ruralno orožje.
pusti jih Hrvatom.
izvleci ves silikon in iz tega ustvari hišo. privij se ob zid
kot virtualna senca, korak naprej
v volumen obrambe in čas brezpogojne svobode, točko jasne nevarnosti.
ko mešaš to mineštro bodi obzirna.
naj bo čim bolj gosta. praznino reduciraj na najmanjšo možno mero.
tudi tisti ki sedaj čepijo v teh bilkah postanejo včasih depresivni
zaradi vsega tega prostora okoli njih.
Iz hrvaščine prevedla Dijana Matković.
Zagrli me i dozvolit ću ti da me zamisliš golog.
od danas sam
Judith Butler muške emancipacije.
prestao sam razmišljati jer to ne vodi nikuda. od sada gledam
kada je potrebno gledati.
ako bih baš morao sada misliti, to bi bilo o bogu.
ili, još jednom, o praznini. prostoru između ruku,
tamnoj tvari,
onom ostalom između povrća, sasvim svejedno,
bit je u ničijoj zemlji.
o tome kako je kosa lijepa dok otpada. o zadnjim danima svibnja,
prostoru kada praznina pocrni.
kad me zamisliš to je, isto tako, popunjavanje praznine.
u ključnoj točki
sve se svede na egzotične čestice. minestrone. nemaš pojma
što je unutra, ali sve funkcionira. stvar je, vjeruj mi,
u onom između.
dobro popunjena praznina je granica ljubavi.
princip je plivača kožica, zamisli me
prije nego što ja to učinim tebi.
zagrli me nekako samo ne rukama. ruke su ruralno oružje.
ostavi ih Hrvatima.
izvuci sav silikon i od toga napravi kuću. pribij se uza zid
kao virtualna sjena, korak naprijed
u volumen obrane i vrijeme bezuvjetne slobode, točku jasne opasnosti.
dok miješaš taj minestrone budi obazriva.
neka bude što gušći. prazninu reduciraj na najmanju moguću mjeru.
i oni koji sad čuče u tim biljkama postanu ponekad depresivni
od svog tog prostora oko njih.